Page 165 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča
P. 165

osjećala.

                  Nije više bio bezličan. U tome je bio problem. Shvatila sam to te
             noći, i saznanje se zadržalo u meni. Nezgodno.
                  Promijenio se i moj stav prema Sereni Joy. Prije sam je samo

             mrzila zbog njene uloge u svemu što sam morala otrpjeti, ali i zato
             što je i ona mene mrzila i bila kivna zbog moje prisutnosti, i zato što

             će ona odgajati moje dijete, ako ga uopće budem mogla imati. Ali,
             sada, premda sam je i dalje mrzila, kao što sam je mrzila onda kad

             me  hvatala  za  ruku  i  stiskala  je  tako  da  mi  se  njeno  prstenje
             zarezivalo  u  meso  i  kad  mi  je  istezala  ruke,  što  je  zacijelo  radila

             namjerno da bi mi bilo što neudobnije, ta mržnja nije više bila čista i
             jednostavna. Bila sam pomalo i ljubomorna na nju; no, kako sam
             mogla  biti  ljubomorna  na  očito  presahlu  i  nesretnu  ženu?

             Ljubomoran možeš biti samo na nekoga tko posjeduje nešto što bi
             trebalo pripadati tebi. Ipak sam bila ljubomorna.

                  No, osjećala sam i krivnju zbog nje. Osjećala sam da sam uljez
             na  teritoriju  koji  bi  morao  biti  njezin.  Sada,  kad  sam  potajno

             posjećivala  Zapovjednika,  pa  makar  samo  zato  da  se  igramo
             njegovih slagalica i da ga slušam kako priča, naše funkcije više nisu

             bile  tako  odvojene  kako  bi  teoretski  morale  biti.  Nešto  sam  joj
             oduzimala, premda ona to nije znala. Potkradala sam je. Premda je
             to bilo nešto što očito nije htjela ili nije koristila, što je čak odbacila;

             ipak, pripadalo je njoj, a ja sam joj to oduzimala, tajanstveno »to«
             koje  nisam  znala  potpuno  odrediti  -  jer  Zapovjednik  nije  bio

             zaljubljen  u  mene.  Nisam  htjela  vjerovati  da  njegovi  osjećaji  idu
             tako daleko - što li će tada njoj ostati?
                  Zašto bih marila? govorila sam samoj sebi. Ona mi nije ništa,

             ona me ne voli, u trenu bi me izbacila iz kuće, ili učinila nešto još
             gore, kad bi se dosjetila nekakvu izgovoru. Kad bi, na primjer, sve

             otkrila.  On  ne  bi  mogao  intervenirati  da  me  spasi;  za  prijestupe
             žena u domaćinstvu, bez obzira na to da li su Marthe ili Sluškinje,

             nadležne  su  samo  Supruge.  Ona  je  bila  zla  i  osvetoljubiva  žena.
             Znala sam to. Ipak, nisam se mogla otresti te sitne grižnje savjesti
   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170