Page 215 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

Gdjekad, nakon nekoliko čaša, piće počinje djelovati na njega,

pa vara u igri. Potiče i mene na varanje, pa vadimo još slova iz kutije
i slažemo nepostojeće riječi, riječi poput smurt i crup, i cerekamo
se. Tu i tamo uključuje kratkovalni radio i pušta Radio Free

America, minutu-dvije, kako bi mi pokazao što sve može. Zatim ga
ponovo isključuje. Prokleti Kubanci, kaže. Sve to smeće o sveopćoj

brizi za djecu.
Koji put sjeda nakon igre na pod uz moju stolicu, drži me za

ruku. Glava mu je malo ispod moje, pa djeluje mladenački kad me
pogleda odozdo. Zacijelo ga zabavlja ta lažna pokornost.

On je velika zvjerka, kaže Glenova. On je na vrhu, i to na
samom vrhu. Ponekad je to teško i zamisliti.
Od vremena do vremena pokušavam se staviti u njegov položaj.

Činim to iz taktičkih razloga, ne bih li unaprijed pogodila kako će se
ponašati prema meni. Teško mi je vjerovati da imam moć nad njim,

bilo kakvu, premda je tako; doduše, ta je moć dvojbena. Ponekad
mi se čini da mogu sebe vidjeti, premda nejasno, njegovim očima.

Mislim da mi nešto hoće dokazati, pokloniti, napraviti uslugu,
pobuditi nježnost.

Uvjerena sam da hoće. Osobito poslije nekoliko viskija.
Katkada je mrzovoljan, a katkada sklon filozofiranju; katkada
kao da želi nešto objasniti, opravdati se, kao sinoć.

Žene nisu bile jedini problem, kaže. Glavni su problem bili
muškarci. Nisu više znali što da rade.

Zaista? pitam. Pa, imali su… Nisu više znali što da rade,
ponavlja.
Mogli su mlatiti pare, kažem, pomalo zlobno. Sada ga se ne

bojim. Teško se bojati muškarca koji te promatra dok mažeš ruke
losionom. Ta odsutnost straha je opasna.

To nije dovoljno, kaže. Previše je apstraktno. Htio sam reći da
nisu više znali što da rade sa ženama.

Ne razumijem, kažem. A što je sa svim tim porno shopovima,
posvuda, čak su ih motorizirali.