Page 233 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

da radi njega održavaš svoje tijelo. Ako se potrudiš, mislila si,

možda će se i on potruditi. Možda ćete zajedničkim trudom uspjeti,
kao da ste vas dvoje zagonetka koja se može riješiti; inače bi jedno
od vas, najvjerojatnije muškarac, odlutale vlastitom putanjom, a s

njim i njegovo tijelo o kojem si postala tako ovisna, ostavljajući te s
mučnim apstinencijskim simptomima koje si mogla suzbiti

vježbom. Ako vam nije uspjelo, znači da je jedno od vas imalo
pogrešan stav. Smatralo se da je sve što se događa u životu

posljedica nekakve pozitivne ili negativne sile što izvire iz glave.
Ako ti se ne sviđa, promijeni, govorile smo jedna drugoj i same

sebi. I tako bismo promijenile muškarca. Bile smo uvjerene da
promjena donosi nešto bolje. Bile smo revizionistkinje; revidirale
smo same sebe.

Neobično je sjetiti se kako smo nekada razmišljale, kao da je
cijeli svijet naš, kao da nema nepredviđenih okolnosti, kao da nema

granica; kao da smo mogle slobodno i uvijek oblikovati i
preoblikovati sve prostranije prostore naših života. I ja sam bila

takva, i ja sam to činila. Luke mi nije bio prvi muškarac, a možda ne
bi bio ni posljednji. Da ga nisu tako zamrzli. Prekinuli u vremenu, u

zraku, među drvećem, u činu padanja.
Prije bi ti poslali paketić s njegovim stvarima, s onim što je imao
kad je umro. Tako su to radili za vrijeme rata, govorila je majka.

Kako si dugo trebala biti u koroti i što su ti govorili? Svojim
ponašanjem odajte počast ljubljenom biću. A on je i bio ljubljeno

biće. Jedino.
I još jest. Jest, jest, samo četiri slova, glupačo, zar ne može
zapamtiti ni tako kratku riječ?

* * *

Brišem rukavom lice. Nekad to ne bih činila da ne razmažem

šminku, ali sada nemam što razmazati. Moj izgled, kakav god bio,
stvaran je, iako ga ne vidim.

Morat će mi oprostiti. Ja sam izbjeglica iz prošlosti, i kao sve