Page 283 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

hvata za ruku, povlači me za sobom, i već smo u drugom redu,

ispred nas je samo tanki zid tijela. Ne želim gledati, ali se i ne
povlačim. Čula sam glasine, ali sam im samo napola vjerovala.
Usprkos svemu što već znam, kažem sama sebi: neće ići tako

daleko.
»Poznata su vam pravila Particikucije« kaže Tetka Lydia.

»Čekajte da zazviždim. Nakon toga radite što hoćete sve dok
ponovno ne zazviždim. Jasno?«

Odgovaramo umom, bezličnom potvrdom.
»U redu« kaže Tetka Lydia. Kima glavom. Dva Čuvara, ne oni

koji su odnijeli uže, dolaze na pozornicu. Napola nose, napola vuku
jednog čovjeka. I on je u uniformi Čuvara, ali nema kape, a
uniforma mu je prljava i poderana. Lice mu je puno posjeklina i

masnica, tamnocrvenosmeđih; meso mu je otečeno i kvrgavo,
neobrijano, čekinjasto. Ne nalikuje na lice, već na neko nepoznato

povrće, zdrobljenu lukovicu ili gomolj, deformiranu izraslinu.
Osjećam njegov zadah čak s mjesta na kojom stojim: zaudara na

govno i bljuvotinu. Kosa mu je plava. I pada mu na lice, slijepljena,
od čega? Od sasušena znoja?

Zurim u njega s odvratnošću. Izgleda pijan. Nalikuje na pijanca
koji se potukao. Zašto su ovamo doveli pijanca?
»Ovaj je čovjek osuđen zbog silovanja« kaže Tetka Lydia. Glas

joj drhti od gnjeva i likovanja. »Bio je Čuvar. Osramotio je svoju
uniformu. Zloupotrijebio je povjerenje koje su mu ukazali. Njegova

suučesnika u zlopakosti već su strijeljali. Kao što znate, kazna za
silovanje je smrt. Ponovljeni zakon 22:23-29. Dodala bih da su dvije
od vas žrtve toga zločina, izvršenog pod prijetnjom oružjem. Osim

toga, zločin je bio brutalan. Poštedjet ću vaše uši odvratnih detalja;
reći ću samo da je jedna od žena ostala u drugom stanju i da je

dijete mrtvo.«
Otima nam se uzdah; šake mi se stežu protiv volje. Ovo je

previše, ovakvo nasilje. Pa i dijete, poslije svega što moramo
pretrpjeti. Žudim za krvi; htjela bih čupati, kopati oči, trgati.