Page 286 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

tome i jest problem.

* * *

Ruke mi odišu toplom smolom. Htjela bih se vratiti u kuću i

otići u kupaonicu i ribati i ribati, grubim sapunom i plovučcem, da
odstranim i posljednji trag tog zadaha s kože. Mučno mi je od njega.
Ali, i gladna sam. Čudovišno, ali ipak točno. Od smrti ogladnim.

Možda zato što sam se ispraznila, ili se možda tijelo na taj način
brine da me održi na životu, da mogu ponavljati njegovu temeljnu

molitvu: Postojim, postojim. Postojim, još.
Htjela bih leći, voditi ljubav, baš sada.

Pada mi na um riječ slast.
Mogla bih pojesti vola.