Page 32 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

dugo drži. Ispred prodavaonice visi golem drveni znak u obliku

zlatnog ljiljana; zove se Poljski ljiljan. Ispod ljiljana vidi se mjesto
gdje su slova premazana bojom, jer su ocijenili da su i natpisi na
trgovinama prejako iskušenje za nas. Sada se dućani mogu

prepoznati samo po znakovima.
Ljiljan je nekada bilo kino. Studenti su ga često posjećivali;

svakog proljeća održavao se festival filmova Humphreya Bogarta s
Lauren Bacall ili Katherine Hepburn, nezavisnih žena koje su same

odlučivale. Nosile su bluze, s dugmadi duž prednje strane, koje su
nagovještavale moguću raspuštenost. Te su se žene mogle

raspustiti, ako su htjele. Čini se da su mogle birati. Čini se da smo
tada mogle birati. Bili smo društvo koje je umiralo, govorila je
Tetka Lydia, od viška mogućnosti biranja po volji.

Ne znam kad su prekinuli održavanje festivala. Zacijelo sam već
bila odrasla. Stoga nisam ni zamijetila.

Ne ulazimo u Ljiljan, već prelazimo cestu i skrećemo u sporednu
ulicu. Najprije se zaustavljamo pokraj dućana s drugim drvenim

znakom: tri jaja, pčela, krava. Zove se Med i mlijeko. Red je, pa
čekamo, dvije po dvije, da na nas dođe red. Vidim da danas imaju

naranče. Otkako su vlast u Srednjoj Americi preuzeli Libertheosi,
naranče je teško dobiti: ponekad ih ima, ponekad nema. Rat ometa
i slanje naranči iz Kaliforni-je, a ni Florida nije pouzdana kad na

cestama postave kontrolne rampe ili kad pobunjenici dignu prugu
u zrak. Gledam naranče i čeznem za njima. Međutim, nisam

ponijela bonove za naranče. Reći ću Riti za njih kad se vratim. Bit će
joj drago. I to će biti nešto, mali podvig, naići na naranče.
One koje dopru do tezge, pružaju bonove dvojici u uniformama

Čuvara, koji stoje s druge strane tezge. Nitko mnogo ne govori,
premda se čuje šuškanje, a ženske glave pomiču se krišom s jedne

na drugu stranu: ovdje, dok kupujete, mogli biste vidjeti nekoga
koga poznajete, nekoga koga ste poznavali u prijašnje doba ili iz

Crvenog centra. Ugledati poznato lice već je ohrabrenje. Kad bih
barem mogla vidjeti Moiru, samo je vidjeti, znati da još postoji.