Page 61 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 61

pogoditi djecu iz rubnih zajednica. Kongresna rasprava o proračunu odgodila
       je najteže rezove Agenciji za zaštitu okoliša na 2018. godinu.
          Dakle,  Trumpov plan  spašavanja sektora fosilnih  goriva jest višestruk —
       zakopati  dokaze  o  postojanju  klimatskih  promjena  gašenjem  istraživanja  i
       ukidanjem agencija; srezati programe okrenute borbi sa stvarnim posljedicama
       klimatskih poremećaja; ukloniti sve zapreke ubrzavanju onih aktivnosti koje
       potiču klimatsku krizu, a riječ je o otvaranju novih naftnih i plinskih bušotina
       te iskapanju i spaljivanju još više ugljena.
          To nazadovanje dijelom je moguće uravnotežiti hrabrim djelima u velikim
       državama poput Kalifornije i New Yorka, koje traže brz prijelaz na obnovljive
       izvore i ne obaziru se na Trumpov profosilni program. No postoji jedan ključan
       čimbenik koji bi mogao presuditi je li podružnica ExxonMobila, bolje poznata
       kao Trumpova administracija, kadra pokrenuti nepopravljivu katastrofu.


       Cijena je sve

       Postoji nešto što trenutačno više od svega obuzdava naftne kompanije u namjeri
       pokretanja velikih i novih projekata crpljenja, a to nisu zakonski propisi koje
       je donio Obama i koje Trump pokušava izmijeniti. Zaustavljaju ih cijene nafte
       i plina.  Dok ovo  pišem,  2017.  godine,  cijena je mnogo  niža nego  u vrijeme
       početka Obamina mandata, s obzirom  na to da postoji višak ponude -  više
       nafte i plina nego što potrošači trebaju.
          Razlog zbog kojeg je cijena toliko važna za pokretanje novih projekata jest taj
       što jeftina i lako dostupna goriva nestaju, osobito u SAD-u. I, što ostaje? Ono
       do čega se dolazi na težak i skup način. Iznimno je skupo bušiti na Arktiku ili
       u dubokom moru, ili iskapati i  rafinirati polukrutu naftu koja leži  u kanad­
       skim katranskim pijescima Alberte. Dok je cijena nafte vrtoglavo rasla, kao što
       je bilo 2014., naftne kompanije ulagale su milijune i milijune kako bi krenule
       u  lov  na  te skupe  izvore goriva.  Kada je  nafta stajala  100  dolara  po  barelu,
       kompanije su,  čak i  unatoč visokim  troškovima ekstrakcije,  mogle ostvariti
       debeli profit, a razvoj u tom sektoru poticao je ekonomski rast i stvorio velik
       broj radnih mjesta. No ekološka cijena bila je strašna -  katastrofa na platformi
       Deepwater  Horizon  u  Meksičkom  zaljevu  blisko  je  povezana s  činjenicom
       da kompanije buše dublje nego ikada prije.  Razlog zbog kojega su katranski
       pijesci  u Alberti  toliko problematični jest taj  što su starosjedilačka područja
       i vodotokovi teško zagađeni  invazivnim procesom rudarenja koji pri vađenju
       teške rudače oslobađa velike količine ugljika.
          ExxonMobil  Rexa Tillersona mahnito je otkupljivao skupe rezerve teške
       nafte;  u  jednom  trenutku čak  trećina  rezervi  tvrtke  ležala je  u  katranskim
       pijescima Alberte.  Kada se cijena nafte urušila,  uslijedio je težak šok.  Cijene
       su  počele  padati  2014.,  kada se vrijednost  barela  Brenta -  globalno  mjerilo
       cijene nafte -  u samo šest mjeseci strmoglavila sa  100 dolara na 50; otada se
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66