Page 104 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 104

Ca petza  izda o     . u Bolog i, ali i da as s ježe  i dokto ska teza o a Ig a ija

                Gavrana iz Bosne pod naslovom "Bludna psovka" (objavljena 1962. u Sarajevu, u
                autorovoj  nakladi).  U to   sa   djelu  p očitao  di lji   opis,   a  lati sko   jeziku,
                jed e   ste teat al e ili gestual e  edite a ske pso ke,  ožda  iše že ske  ego
                 uške: de udatio pa tis poste io is, koja je poz ata, kako t  di  elečas i Ig a ije,

                i u blažoj fo  i,  ogli  is o  eći u de i uti u, kao ejusde  le is pe  ussio  st .
                13).
                        Veliki  su  pole iča i   ožda   ili,  oso ito   a  Medite a u,   eost a e i
                pso ači.
                        U opisi a  edite a skih ugođaja često se spo i ju    č i: u "Palati skoj

                antologiji" (Resonans cicada, roscidis guttis inebriata, 196), u Sapfinoj pjesmi od
                koje  je  ostao  samo  nerazgovijetni  fragment  (89),  u  djelima  mnogih  helenskih
                pjes ika,  sta ih  i   o ih,  od  Ho e a  do  El tisa   " ali  o ič i     čak  u   oći

                bezumnika",  v.  "Lakonike"),  u  gotovo  svakoj   a io al oj  lite atu i,  u   ašoj
                takođe , u stiho i a Vladi i a  Nazo a       -1949). I Aristotel je raspravljao o
                 ači u  a koji  ali kuka  "p oiz odi z uk t lja je  z aka"  Hist. a i . IV, 9). Ne

                z a se zap a o je li to pje  ili šu . Pis i su odu ijek pisali o tome kako po najgoroj
                žezi    č i p kose žezi ili, kad  o e huči,  adglasa aju huku  o a:    če  a č o u
                   e  s  če,  u  g a ju   o a    o o i a  ih   je ojat o  opija  s oji    i isi a ,  pod

                listo   s ok e  ili  loze,   a  o ič oj  d ači,  po ed  d u a,  u  šika i,  po  kamenjaru;
                z iču t aj o  ili  s p ekidi a, sa ostal o  ili  u  z o u. Po ekad  da ju, za   aj ećih
                  ući a,  us ed  ljeta,  i  o i  zašute:  tada   astaje  gluha  p az i a,  s i  očekuju  da
                 etko  ili   ešto  opet  započ e.  Tak o  sa   o jaš je je  čuo  od  učitelja   a  otoku
                Samosu, koji se pos etio p ouča a ju    čaka,  jiho ih t oheja i ja  a,  et ike
                što  je,  po   je u,  po eza a  s  p ozodijo   hele skog  pjes išt a.  T  dio  je  da
                postoji   azlika  iz eđu  otoč ih     čaka  i  ostalih,   jiho ih  o gija  koje  postaju
                dijelom  prostora  i  vremena,  da a  ili   oći.   Na ode  iz  klasika  koji  su  u  o o
                f ag e tu duguje  to e sk o  o  i  a lji o  G ku, učitelju sa Sa osa.  Šu ,

                z uk ili  ožda pje     čka  e po ućuje  esa i u, to z a  iz iskust a, u ljet i
                 oći a  kad  se  lakše   di   ego  spi,  kad  duho i  žele  ostati  budni  i,  reklo  bi  se,
                sjedinjeni diljem Mediterana.

                        Suko i  iz eđu  lati skoga  i   iza tskog  s ijeta  kao  i  iz eđu  Zapad e  i
                Istoč e   k e zausta ili su  az oj Balka skog poluotoka  eć p ije tu skoga do a.

                Po ijest je o e ogućila Južne Slavene da ostvare sintezu tekovina koje su se na
                to  p osto u začele. Bila je to  ožda p ilika za  ijelu E  opu, koju je  azdijelje o
                k šća st o poti alo  a podjele. Na to  se p osto u  edite a ska o ala  azlo ila
                i  asula. "U s akoj je točki dio a od Istoka prema Zapadu", zapisao je Leonardo u
                s ojoj  iljež i i  "Codi e Atla ti o", u "S  itti s elti", st .
   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109