Page 108 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 108

su ipak dio e o koji a go o i  jego  spis, p e da su se  a odi ujedi ili i uč  stili.
                I da as je teško o jas iti o o e tko dođe iz a a  ta  i je  ezah al a uloga često
                p ipadala,  pa  i  o dje   ožda  p ipada   kak e  su  s e   azlike   ile  i  ostale   eđu

                Dalmatima,  Morlacima,  Vlasima  i  Karavlasima,  Dukljanima,  Crvenim  i  Bijelim
                H  ati a,  C  ogo  i a   jelaši a  i  zele aši a,   ekadaš ji   Raguža i a  i

                da aš ji   Du  o ča i a  ili  pak  Fiu a i a  i  Riječa i a,  Ko a lja i a  i
                Kotoranima,  o  Skutorima,  Bodulima,  Makaranima  i  Puljanima,  starim
                Ši e ča i a i Splića i a potiski a i  od o ih koji dolaze sa st a e i odozgo, o
                čeljadi iz Bekije, Ciste P o e i I otskoga, V go  a ili Zag ozda, o o i a s Klisa, iz
                Livna i Duvna (drevni je Delminium, smatra se, podario ime cijeloj Dalmaciji), o

                Sinjanima  i  sinjskim  alkarima,  Senjanima  i  senjskim  uskocima,  Neretljanima  i
                 e etlja ski   gusa i a,  o  du  o ački   gospa i a  i  poljički    epu lika  i a,

                pelješki   ili   okeljski   kapeta i a,     ogo ski   gusla i a  i  se da i a,  o
                hajducima  i  njihovim  jatacima,  o  svijetu  s  Kvarnera  i  s  Kornata,  o  raznim
                otoča i a i poluotoča i a, po ajp ije H a a i a i B ača i a, pa Ko čula i a,
                Paža i a, Ra lja i a, C eša i a, Viša i a i  edo  s i a ostali , o Ist i  ašoj i
                Istranima,  hrvatskim  i  slo e ski ,  jugosla e ski   i  talija ski ,  o  tolo aši a  i
                a titolo aši a, talija aši a i  ašije  i a, sta osjedio i a i došlja i a, o o i a
                koji još sliče  eki  da  i  p e i a i o i a koji su i  p estali sličiti, o katoli i a
                (Hrvatima, Slovencima) koji su  a Jad a u gole a  eći a i p a osla  i a  S  i a,

                Crnogorcima, dijelu Bokelja) ili Muslimanima (Bosancima i Hercegovcima, dijelu
                Albanaca  ili  Arbanasa,  ponegdje  i  Roma),  koji  su  se  povremeno  doseljavali  na
                jad a sku  o alu,  o  Žido i a   apoko ,  kojih  je  i  o dje  bilo  kao  i  drugdje  po
                Medite a u, kojih  iše  e a.

                        Et o i   Vlasi  ili  Vlaji  zaslužuje  pose  u  glosu.  H  atski  po jes iča   I a
                Lučić   Lu ius   uočio  je   eđu  p  i a    ogoz ač ost  toga   azi a,  u  k jizi  "De

                regno  Dalmatiae  et  Croatiae",  objavljenoj  u  Amsterdamu  marom  kartografa  J.
                Blaeua (v. "De Vlahis", VI, 5, izd. 1666). Germani su tako zvali Ri-mljane i Kelte,
                H  ati,  Slo e  i  i  Mađa i  Talija e,  S  i  Ru u je,  Tu  i  s e  k šća e,  katoli i
                p a osla  e, p i o  i seljake i čo a e iz zaleđa,  a  iča i   đa e, starosjedioci
                došljake,  došlja i   o e  p idošli e.  Otud  dolazi  i   iječ  Mo lak   sta i   azi   za

                stanovnike  kopnene  Dalmacije):  crni  (Maur)  +  (V)lah.  Tako  ih  je  zvao  i  otac
                Al e to  Fo tis,  i  Napoleo o    e je  i   a šal  Ma  o t,  du   de  Raguse  i

                commandant  en  chef  Ilirskih  provincija,  u  svojim  "Memoarima",  poznatijim  u
                Dal a iji   ego  u  F a  uskoj.  Raz o  s a  upot e a  te   iječi  do olj o  go o i  o
                od osi a  eđu susjedi a. Na Medite a u su s i jed i d ugi a susjedi: to je, kao
                što sa   eć  ekao s ushiće je ,  o e susjedstva.
                        Tu ače ja  u   ezi  s   jet o i a  poči ju  o ič o  u  g čkoj   itologiji,  s
   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113