Page 106 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 106

t ago a  iza tijske  i iliza ije,  a očito iz  . do   .  eka, kao i  ekih jed a  idlji ih
                p eostataka  istoč jačke   i iliza ije   ... ;  to  je   eša i a  od   jiho a  ži ot og

                iskustva i od primljenoga, i to po svoj prilici dvostruko primljenoga, i sa Istoka i iz
                Mletaka" (sv. II, str. 86-99, izd. Beograd 1931).
                        Sla e ski sloj, koji je p ek io do o odačku podlogu,  io je  egdje du lji,
                 egdje   lo plitak. O  je, u atoč s e u,  a et uo  lastiti jezik. Razlike se  isu
                time izbrisale: u tome je imalo udjela more.
                        Naj eći  dio  istoč e  jad a ske  o ale  p ipada  H  ati a.  Na   joj  ži e
                dal ati ski H  ati, koje susjed i  a odi o ič o zo u sa o Dal ati  i a. Tu je u
                ranom  srednjem  vijeku  nastalo  hrvatsko  kraljevstvo,  koje  je  vjerojatno  prva
                sla e ska  d ža a  uopće.  Ustoliče i  su  k alje i  i  k ezo i  koji a  i e a   ajčešće
                za  ša aju  a sla  i  i , što  e ide u p ilog t  d ja a koje po iču sla e ski ko ije
                H  ata.  Sag adili  su    odo lje  koje  je  u  deseto   stoljeću  p i uklo  pozo  ost

                bizantskoga cara Konstantina VII Porfirogeneta (u XXXI. poglavlju njegova djela
                "De ad i ist a do i pe io" go o i se o     ećih "sage a" i     a jih "ko du a",
                što  aši po jes iča i s po oso   a ode .

                        Po ijest  ilježi  az o  s e od ose iz eđu dal ati skih i panonskih Hrvata,
                pokušaje, iz a jske i u ut aš je  pa i o e koje su iz jed ile  edite a ske st asti
                da  se  jed i  od oje  od  d ugih  ili  da  se  jed i  i  d ugi  odijele  od  ostalih  Juž ih

                Slavena.
                        Nismo  iskoristili,  ni  zajedno  s  ostalima,  ni  sami  napose,  sve  prilike  da
                postanemo poznatiji na moru, a ni same prilike nam nisu bile najsklonije. To nas,
                s ećo ,   e  p iječi  da   oli o   aše   o e  i  da  ga  s at a o   ajljepši   dijelo
                Mediterana.

                        Slovencima je dopao nevelik dio jadranske obale na sjeveru, u zaljevu koji
                se zo e T šća ski. Njiho a je p ošlost takođe   eza a za p i o je,  iše  ego za
                sa o  o e. O želji da se od že  a o ali,  ado ak  isokih pla i a, s jedoči i

                povijest.
                        O "lijepoj Vidi", koja je morem otplovila u svijet, govori narodno predanje.
                O  privrže osti  k asu   Ka stu   i  sklo osti   edite a sko   pod e lju  pje aju
                pjesnici. Neki su od  najstrasnijih slovenskih pjesnika  Primorci. Postoje, dakako,
                 azlike iz eđu p i o skih i alpskih Slo e a a kao i o ih iz Dole jske, Go e jske,

                Štaje ske ili Ko uške, ali ih je  te  azlike  zajed ički slo e ski jezik - slo e šči a -
                 ad isio:  pokazao  se  jači   i   až iji   od  od osa  kop a  i   o a,  ko ti e ta  i

                Mediterana.
                        S  i  su  dolazili  do  topla   o a   iše  puta  u  s ojoj  po ijesti,  u  časo i a
                 aj eće   oći  i   ajtežih  iskuše ja.  Ca st o   a a  Duša a  Sil og,  "gospoda a
                Romanije",  nasljednika  rimsko-bizantskog  imperija,  izbijalo  je,  pod  njegovim
   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111