Page 111 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

p ošao p edoče je u eo ič oj k jizi Itala Cal i a "Le Citta i isi ili". Taj sa
i agi a i odič i ao p i u i: "Na d a se ači a ože doći do Despi e: odo

ili de o . G ad d ukčije izgleda o o tko prilazi s kopna i onom tko pristaje s
mora " (La città e il desiderio, str. 25). "Ne smijemo pobrkati sam grad i govor koji
ga opisuje, p e da postoji eza iz eđu jed og i d ugog" La Città e i segni, str.
6). "U Mauriliji je putnik pozvan da istodobno posjeti grad i promatra stare
razglednice koje pokazuju kakav je taj grad prije bio" (La Città e la memoria, str.
37, navedeno prema izdanju Einaudi, 1984). Ima gradova koji su potonuli i na
kopnu, koji su bili luke bez mora, koje je Italo Calvino poznavao.
Nije ijedak slučaj da se i zat o i podižu uz sa o o e, po egdje čak s
pogledo a j: i a tak ih p i je a u G čkoj, Tu skoj, Italiji, Špa jolskoj,
Mag e u i d ugdje Du o ik, Rijeka, Split, Napulj, Ma seille, Ba elo a, Alži ,
Istanbul, slavna tamnica dei Piombi u Veneciji, itd.). "Prokleta avlija" I e A d ića

go o i o d e o sta olsko zat o u k aj Bospo a, kao stje ištu s ih ljudskih
puto a. Na Medite a u se, ožda, teže pod osi zatoče je tijela ego d ugdje.
I a ogo iječi u s i edite a ski jezi i a, ži i i t i , koji a se ta
teškoća iskazuje. Neki su jezi i ožda i z og toga izu li. Na dal ati skoj su se
o ali ka da iše g adile lud i e ego p žu i od tal. p igio e : ču e a je ila

ajp ije lud i a u Ši e iku, zati o e a Ra u, Uglja u i drugdje. Nije ih bilo
p e iše: edite a sko su e po ekad oduzi a pa et.
O podjeli na apolonijsko i dionizijsko nije potrebno raspravljati. Ne samo
zato što se o joj ogo go o ilo ili što e z a t e a li išta dodati o o o čemu
je govorio Nietzsche.
Ako pod apolo ijski azu ije a o o lik i p a ilo, uzd ža ost i az o itost
koji ladaju lastiti iće ili d ušt o , sta o itu dis ipli u i od eđe ost, ako

dio izijsko sh aća o kao oso itost i pose ost a e o ič u sklo ost ekstazi i
aglosti, edite a ske su kultu e u s oji aj eći poth ati a o ilježe e i

jednim i drugim: kad god je plitica velike vage pretezala na jednu ili na drugu
st a u, o ala je t pjela ili si o ašila. To p a ilo iše ijedi za i iliza ije ego za
lič osti.
Nietzs he je takođe potak uo az išlja je o to e kako se a s ako
jestu ože steći ili aslijediti edite a st o, a odeći p i je e Goethea i
Wi kel a a, defi i ajući p oz ač ost Moza to e glaz e kao " je u u Jug".
Zaratustrin nas je poklonik a eo da t aga o za z ače ji a taja st e ih po ika

daje "u o eliki Pa ", što se čulo s otoka Pa osa dok je k aj jega plo ila
ko a lja s egipatski ko ila o Ta uzo o če u Pluta h iz ješćuje u
"Pitijskim dijalozima", XVIII). Tko to zanemari taj osiromašuje Medite a .
Lite atu a je pokušala az stati i s o e o o u p e a azdo lji a ži ota,