Page 112 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 112

do i  ili  spolu  o ih  koji  s i aju:  dijeli  ih  p i je i e   a   uške  i  že ske,   a e  ili

                kas e,  a o e koji p edod eđuju sud i u i d uge, o ič e, o e koji se pa te i koji
                iščeza aju,  a  oć e i d e  e s o e o plo id i i o poto uću,  a s o e s o ala, s
                otoka i s puči e. I o i se  je ojat o  azlikuju od  o a do  o a, ali ih je teško

                dijeliti. Medite a ,  eče o je  eć,  adilazi lite atu u o Medite a u.
                        Egzaltacije pred prizo o   o a zaslužuju o ič o pa odiju.
                        Rijetko  nailazimo  na  zapise  u  kojima  ushiti  duha  i  tijela,  u  doticaju  s
                 edite a ski  ele e to ,  isu p etje a i ili ko ič i.
                        Pisa  koji je  ođe  daleko od o ala  ašega  o a, He    Mille , uspio je u
                svom putopisu po G čkoj, ljeti, u sus etu s otoko  Rodoso ,  apisati  ekoliko
                tak ih  f ag e ata:  "Ze lja  postaje  ispije a  i   e a a  a,  o esplođe a,
                o ezljuđe a,  i s eđa,  i si a,  i žutos eđa,  i si ožuta,  ez oj ost s  ti koja
                z  ali  s jetlo,  upija  ga  poput  spuž e  s oji   st  d uti ,  speče i    a šu o   i

                st ijelja  as zasljepljujući  k hoti a a ka e a koje  a  p odi u u  aj  jež ija
                tki a   ozga  i   ago e  ga  da    ili  kao  po a lje ik.  Tu  poči je   liko ati.  To  je
                uspo edi o s čo jeko i  pustoše je , to  ad ašuje  ajk  a iju poha u čo jeka:
                p i oda  u  sta ju   ezu lja,  p i oda  koja  je  izgu ila   last   ad  so o   posta ši

                beznadnim  plijenom  svojih  elemenata.  To  je  zemlja  koju  je  prebila,  satrla  i
                ponizila vlastita nasilna izdaja. To je jedno od onih mjesta gdje je Bog odstupio,
                gdje se i On pokorio svemirskom zakonu tromosti" ("The Colossus of Maroussi",
                str.  161,  Penguin  Books  1979).  Nema  mnogo  takvih  zapisa  u  literaturi  o
                Mediteranu, dionizijskih.
                        Na Medite a u se često od ža aju si poziji o Medite a u.
                        Platon  je  vjerojatno  začet ik  toga  o ičaja.  U  Zag e u  je  godi e      .
                od ža   si pozij  o  "Medite a ski   kultu  i   t adi ija a",   a  Zag e ački
                k jiže  i   azgo o i a. Saopće ja koja su  a  je u pod ijeta o ja io je  a  iše

                jezika  časopis  D ušt a  k jiže  ika  H  atske  "Most"   N    -40,  Zagreb  1974;  u
                njemu je navedena bibliografija mnogobrojnih radova o Mediteranu, te je stoga
                ovdje  izostavljena).  Uzvanici  iz  Poljske  govorili  su  o  Janu  Parandowskom
                (1895-     , a alitiča u  edite a skog  ita i po ijesti: u  jego i  djeli a  ašao
                sam mnogo poticajnih stranica ("Rzym czardziejski"  - Čudot o  i Ri , "E os  a
                Oli pie",  "D sk  oli pijski" .  Netko  je  iz  Mađa ske  to   p iliko   p edsta io

                Mihalva Babitsa, njegov esej "Italija i Panonija" iz knjige "Listovi s vijenca irisa"
                 Budi pešta       :  "tajnovito  i  duboko  latinstvo  panonskoga  kraja",  "bliskost
                talija skog i  ađa skog k ajolika", "lju a  Ja a Pa  o iusa p e a Italiji". Jug je
                 ep esta o utje ao  a  ađa sku kultu u, p i lačio je, p ip e ao za iz e ađe ja.
                        Panonija  je  mediteransko  predvorje.  O a  se,  kad  doz iju  žita,  po   jet u,
                osobito u podne i u sumrak, talasa kao more. Neko davno more prostiralo se sve
   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117