Page 95 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

stoljeća Ju aj Šižgo ić Geo gius Sisgo eus Si e i e sis u s ojoj asp a i a
lati sko jeziku pod aslo o De situ III iae et i itate Si e id "O s ještaju
Ili ije i g adu Ši e i-ku" opisao je sus et az ih sta i a a ušću ijeke K ke
(Tyrus Jlu ius , a jesti a gdje se iješaju slatke i sla e ode: "Tu se ađu tu ji
th i eo ič e eliči e, ide se dupi i delphi es u ig i, a lo često se pokažu

i tulja i ituli a i i . Kad je su e u z iježđu Raka, La a i Dje i e i Ca -cro, in
Leone et i Vi gi e , tu se lo e zu a i k u aši de t i es istatae koji se u ajaju
u elike poslasti e; tak i se, kažu, lo e još sa o u Da da eli a i Hellespo to .
Tu se love i ostrige (ostreae), ukusne zbog okusa dalmatinskog mora, nadalje cipli
(capito es , salpe salpae , ška pi e s o pe ae , t lje uli , lu i i lupi , gla oči
go io es , ko a če au atae , paga i pag i , lig je loligi es i skuše s o i .

Kad su e ulazi u z iježđe Bika i g edie te Tau~
rum), iz dubina mora se na udicu hvata o ilje gi i a i špa a opia e a u
et spa ulo u . Po ekad se tu pokažu i eo ič a o ska čudo išta pis iu
o st a , ikad p ije iđe a" XIII, . Uoča a o da sladokusa Šižgo ić
spo i je ost ige, a e d uge ste školjki, od o ič ih pedoča ili ušula do
iz s ih p sta a, od pučke g a igule do ple e itog jastoga, koje i e dolazi od
g čkog astakos: došlja i sa sje e a idjeli su ga p i put a plad ji a sladokus ih
sta osjedila a. Po s e u sudeći, te de ija ili a gaž a kuli a ske u jet osti a

aše o u takođe su se ije jali.
Nazi i i a o ađe i su u djelu Voj i a Vi je: "Jad a ska fau a -
Etimologija i struktura naziva" (Split - Zag e , . Auto je u u odu odao duž u
zah al ost ado i a e sa o ašega učitelja Pet a Skoka ego i He ika Ba ića
(1883-1957), romanista i albanista, jednog od najboljih poznavalaca
edite a skih li g ističkih pita ja. Peta Skok ije stigao, a žalost, s editi s oje
eti ološke zapise o azi i a fau e i flo e iščez uli su ako jego e s ti . U
navedenoj "Jad a skoj fau i", koja je a eki ači takođe glosa , auto je uočio

zanimljivu pojavu, koja nadilazi okvir ihtioleksikografije: "Gotovo da bismo mogli
uzeti kao p a ilo: što je i a ili d uga o ska ži oti ja a je ijed a i a je
t aže a, to će i ati iše i e a. Liko i salpa i tu a p ek i at će s oji iz azo
čita o S edoze lje..., dok će ejesti i i i a i a dosad i sta oka čić

(Paracentropristis hepatus) imati gotovo isto toliko imena koliko ima i ispitivanih
točaka" st . , I s . . Hije a hija u azi i a i u o ičaji a očita je u o u kao i a
o ali. Bilo i do o po esti aču a i o ihtio o f i figu a a kak e sus eće o a

starim slikarijama, osobito sred- jo jeko i : je li kit ili e a u čiji se
alja a ašao Jo a pli ao po s i edite a ski orima, kakvu su to obilnu
i u lo ili apostoli, kojo je sto K ist ah a io toliku čeljad?
M eže se često azi aju po i e i a i a koji a su a i-jenjene: srdelare