Page 98 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

oži e. Ta je poja a, e z a o kako, eza a i za ore. Tebibovu tvrdnju daje
Medite a iše ag ut a juž u ego a sje e u st a u, s o zi o a to kako se
i dokle ja ljaju i o a ljaju ste t a a, dočekao sa s e je i o . Našao sa ,
kas ije, pot du za ju u ist aži a ji a jed og poz a ao a af ičke flo e: "Otk iće

tipič o eu-mediteranske flore na visokim brdima centralne Sahare bilo je jedno
od aj ećih iz e ađe ja u ota ičko ist aži a ju tih p edjela...Vegeta ija u
koritima uedova u planinskim predjelima Hogara neosporno je mediteranska"
(Pierre Quezel: "Contribution a l'etude de la flore et de la vegetation du Hoggar",
st . , Alži .
Lite atu a o edite a ski t ž i a a o ič o je pisa a u p aktičke s he:

za i a je iše t go i a ego t ž i a sa a.
Mnoge stvari tako ostaju nepoznate. U sta oj su G čkoj adzo i i t ž i e,
ago a o oi, ili až i ljudi. U Ri u su se i ali eđu edili a. U a apsko s ijetu

z ali su se uhtasi i i uhtaki i. U Špa jolskoj su i ali z uč u titulu "gospa a od
trga": el Senor del zoco. Rijetka su djela koja govore o p a oj po ijesti t ž i e, o
njezinu obliku ili gradnji, porijeklu ili vrsti. Takvo je "El Senor del zoco en Espana:

edades media y moderna", autora koji se zove Pedro Chalmeta Gendron (izd.
"Instituto hispanico-arabe de cultura", Madrid 1973, s predgovorom
e katologa Ma i a Rodi so a . I a ijed ih opaski u zapisi a a tičkih
histo iča a. He odot je o išao egipatske t ž i e i az eo oso i e "ljudi s t ž i a"

spo i je ih a iše jesta: I, -94, II, 141, IV, 183); Pauzanija u "Opisu Helade"
p iča o alim trgovinama, zbijenim jedne uz druge, u nizovima (VI, passim);
A istofa u "O la i a" upozo a a a iskuše ja koja e aju a lade ljude po
takvim mjestima".

Bogo e koji zaštićuju t ž i e Eshil je zvao Theoi episkopoi agoras (u
"Sed o i i p oti Te e", . To ijahu doista až i ogo i Medite a a.
Ago a je ila, u Ate i kao i u Spa ti, i t ž i a i ja i t g.
A istotel je t ažio da se te d ije djelat osti od oje: jesta za politička
okuplja ja ili p osla e eleuthe a ago a i o iča t žiš i p osto ago a o io e
t e a iješati Pol. a, .
U zlat o azdo lju Ate e azliko ale su se t ž i e a alo kapeleia od

o ih a eliko e po ia . Kako su ile dostup e sa o uška i a, otvarale su se,
iz p aktičkih azloga, i t ž i e za že e: ago a g aikeia. Postojala je pose a
t ž i a asli a i asli o a ulja: to elaio . Nadzo ad jo osio je i e

elaiokhristia. Trgovac koji je maslinu prodavao, nabavljao ili uzgajao zvao se: elaio
kapelos. Riječi koje a odi pokazuju kako se t ž i a s at ala ja i do o :
mediteranskom ustanovom.
Bile su oso ito a ije i a o atič e iljke, po koji a su t ž i e i isale i